AGNDOFA................1
sķšir svo miklir aš hśn stendur agndofa af hręšslu og gįir ķ kringum Kśasmalinn
 
 AKRANESS...............2
aš halda til į firšinum milli Akraness og Kjalarness, og er sį fjöršur Raušhöfši
óhętt į sjó milli Reykjaness og Akraness. Var žaš fjarskinn allur, sem hann Raušhöfši
 
 AKUREYRI...............3
ķ Hrafnagilssókn ķ Eyjafirši skammt frį Akureyri. Į vortķma var konan aš nafni Huldukaupstašur hjį Halllandskletti
sįust skip fyrir framan Halllandsklett andspęnis Akureyri hinumegin (austan megin) į höfninni. Žar Huldukaupstašur hjį Halllandskletti
vorin žegar fyrstu skip komu į Akureyri sįust skip fyrir framan Halllandsklett andspęnis Huldukaupstašur hjį Halllandskletti
 
 ALBJART................1
aš upp var létt žokunni og albjart. Sól var hįtt į lofti. Varš Kaupamašurinn
 
 ALBŚIN.................1
dimmu. Laust eftir hįdegi er Helga albśin, svo aš formašur leggur af staš Huldukonuhefndin
 
 ALDAMÓŠUR..............1
sinn aš guš kallaši til Evu aldamóšur og sagši henni į įkvešnum degi Tiloršning huldufólks
 
 ALDAMÓTIN..............1
nś žingstašur Eyjafjallasveitar sķšan nokkru eftir aldamótin, en įšur var žinghśsiš ķ Holti. Huldufólk ķ Steinahelli
 
 ALDININ................1
žegar sólin skein į fķflana og aldinin. Saušahjöršin lék sér į flatlendinu, en Ślfhildur įlfkona
 
 ALDIR..................1
žvķ er hér tķškašist um nęstlišnar aldir, og vķša er tilgreint hvar kirkjur Hęttir huldufólks
 
 ALDRAŠA................1
sem veriš hefur um hrķš. Hin aldraša kona svaraši honum heldur reišuglega: Öll Hildur įlfadrottning
 
 ALDREI.................42
ętķš einn aš slętti og hafši aldrei annan ljį en spķkina įlfkonunaut. Žó Kaupamašurinn
į morgnana, og hankašist žį kśnum aldrei į. En ef nżr bóndi kom Sagnir Eirķks frį Brśnum
žau svo fögur, aš ég hef aldrei bjartari bśstaš litiš. Fylgdi hśn mér Kötludraumur
manni. Alvör sagši ég mundi žess aldrei bętur bķša, ef ég yrši ekki Kötludraumur
gętur į rįšskonunni og létu hana aldrei eina. Eitt kvöld bar svo viš Selmatseljan
fęri į. En eftir žetta varš aldrei framar komist śt ķ skerin um Raušhöfši
svo mikinn og dżrlegan umbśnaš, aš aldrei hafši hann slķkan fyrr augum litiš; Hildur įlfadrottning
sagši hśn, aš mašur sinn gjörši aldrei. Hann lofaši žvķ og fór heim. Kaupamašurinn
allir, er viš voru, aš žeir aldrei hefšu heyrt eins sętlega sungiš eša Tungustapi
aš segja henni, aš žaš skyldi aldrei lįnast eša ella kosta lķf Sęmundar. Huldukonuhefndin
allt til žessa foršast vetursetumennina og aldrei lįtiš žį sjį sig og svo Selmatseljan
verša aš skiljast viš žig og aldrei lķta žig augum framar, enda veit Kötludraumur
kominn viš hellirinn svo hśn hafi aldrei meiri séš, en sķra Pįll sį Huldufólk ķ Steinahelli
hans. Og eftir žann tķma bar aldrei neitt žaš til, sem gefiš gęti Sagnir frį Pétursey
ķ hólnum, en meira gat hśn aldrei oršiš įskynja um. HULDUKAUPSTAŠUR HJĮ HALLLANDSKLETTI Huldumašur meš poka
viš barninu. Eftir žetta varš vinnumašur aldrei samur alla ęvi, og lżkur hér Įlfakóngurinn ķ Seley
landi og žó vķšar vęri leitaš. Aldrei sį Žóršur kaupmanninn né nokkuš af Žóršur į Žrastarstöšum
koma nęrri Įlfastapa eftir žetta, og aldrei sįst hann nokkru sinni horfa ķ Tungustapi
ķ įlfheimum, og hef eg žó aldrei séš svo langan gaur ķ svo 18 barna fašir ķ įlfheimum
fagrir og blómlegir aš vinnumašur hafši aldrei séš svo fallegan staš. Beggja megin Ślfhildur įlfkona
vķša til sżnis, og hafši slķkur aldrei sést hér į landi og žó Žóršur į Žrastarstöšum
hvarf Hildur drottning, og hefur hśn aldrei sķšan sést ķ mannheimum. En žaš Hildur įlfadrottning
mašur heillašur og veršur vitstola og aldrei sķšan mönnum sinnandi. Žvķ varš manni Krossgötur
bęrinn milli stapans og kirkjudyra, svo aldrei sķšan hefur presti žar veriš unnt Tungustapi
žį horfinn og sį hśn hann aldrei sķšan né heldur fleira en ašrir Huldufólk ķ Vökuhól
eins bķta, hvaš sem fyrir veršur. Aldrei skaltu eldbera hana, žvķ žį er Kaupamašurinn
vön aš taka kaupafólk og byrjaši aldrei slįttinn fyrr en viku og hįlfum Kaupamašurinn
klęši ķ svuntu, er hśn žóttist aldrei slķkt séš hafa; sķšan tekur hann Įlfkona ķ barnsnauš
er ķ selinu voru aš fara aldrei svo frį henni aš hśn vęri Selmatseljan
presti fyrir žaš aš hśn fęri aldrei til kirkju. Ślfhildur talaši fįtt um Ślfhildur įlfkona
hinn fyrri įstmann sinn og sį aldrei upp frį žvķ glašan dag. Og Selmatseljan
hśn lagšist ķ rekkju og reis aldrei śr henni sķšan. Skömmu fyrir andlįt Huldukonuhefndin
en žó meš hangandi hendi žvķ aldrei var hśn glöš eša meš hżrri Selmatseljan
brekkunum, og heita žaš sķšan Banabrekkur. Aldrei varš Sveinn samur eftir ženna višburš; Tungustapi
žvķ og segir, aš sér skuli aldrei verša žaš aš gangast ekki viš Įlfakóngurinn ķ Seley
aš mér naušugri aš žś takir aldrei vetursetumann svo aš žś lįtir mig Selmatseljan
hefši notiš mannahjįlpar; en vinnumašur kvašst aldrei viš barninu gangast og bannaši presti Įlfakóngurinn ķ Seley
meir til alvöru og žunglyndis, en aldrei vissu menn hann koma nęrri Įlfastapa Tungustapi
er nefnast umskiptingar. Žess vegna mį aldrei yfirgefa börnin og allra sķst nema Hęttir huldufólks
vantaš. Klerkur reiddist og baš žį aldrei žrķfast sem breytt hefšu boši sķnu Selmatseljan
reynt var aš halda žvķ lifandi. Aldrei žurfti aš vaka žar yfir kś Sagnir Eirķks frį Brśnum
og fannst honum hśn bķta vel. Aldrei žurfti hann aš brżna, og svona Kaupamašurinn
 
 ALDRI..................2
og konur og börn į öllum aldri. Ķ Drangshlķš viš Eyjafjöll er stór Sagnir Eirķks frį Brśnum
hinn ötulasti mašur og į besta aldri. Žegar nś mašurinn kom nišur aš Raušhöfši
 
 ALDRINUM...............1
jafnan einförum; įgeršist žetta nokkuš meš aldrinum. Svo hįttaši til žar, er Ketilrķšur Huldukonuhefndin
 
 ALDUR..................2
mikil vexti og hnigin į efra aldur. Hśn segir: Ég žakka žér, mašur Kaupamašurinn
og enn ķ dag telja menn aldur sinn eftir jólanóttum og sį er Krossgötur
 
 ALDURLEGRI.............1
og žar tveir kvenmenn, önnur samt aldurlegri, og hjį henni įtti vinnumašurinn aš Hęttir huldufólks
 
 ALFARAVEG..............1
fjórir menn aš utan og nešan, alfaraveg, meš allmarga hesta, alla klyfjaša meš Huldukaupstašur hjį Halllandskletti
 
 ALFARAVEGUR............1
steini hvurja hann gekk og er alfaravegur. Veršur honum žį litiš til hęgri Įlfar į Įsmundarnesi
 
 ALHEIŠNIR..............1
Hvķtįrsķšu; žar bśa illir įlfar og alheišnir. Svo er t. a. m. um Steinarnir į Įlftanesi
 
 ALHEIL.................2
svo hśn varš į samri stundu alheil allra meina. Upp frį žeirri stundu Selmatseljan
hśn aš kżrin er borin og alheil oršin, einnig er kįlfurinn horfinn. Er Fóšruš kżr fyrir huldufólk
 
 ALIŠ...................1
sinn fyrir noršan sem hafši upp ališ stślkubarn. Frį prestssetrinu var selstaša langt Selmatseljan
 
 ALLA...................24
um veturinn, og išraši sig žess alla daga, aš hann hefši ekki gengist Įlfakóngurinn ķ Seley
Žegar hann hefur lokiš sögunni, setur alla hljóša nema Hildi; hśn segir: Žś Hildur įlfadrottning
og nešan, alfaraveg, meš allmarga hesta, alla klyfjaša meš kaupstašarvarning, kornvöru og trjįviš Huldukaupstašur hjį Halllandskletti
į Hvalsnesi, varš sį atburšur, sem alla kynjaši į. Viš kirkjuna var fjöldi Raušhöfši
eftir mannaši hśn bįt og sigldi alla leiš śt eftir firši. Hśn linnti Huldukonuhefndin
prestur, fyrr en hann kom hvalnum alla leiš upp ķ vatn žaš, sem Raušhöfši
Žegar grannkonan hin fróša hafši heyrt alla mįlavöxtu, segir hśn: Helduršu ekki, góšin 18 barna fašir ķ įlfheimum
frį henni fariš aš leita žvķ alla mįlnytuna hefši vantaš. Klerkur reiddist og Selmatseljan
bjóst Ślfhildur til feršar og kvaddi alla meš vinsamlegum oršum. Hśn flżtti sér Ślfhildur įlfkona
aš leita Arnórs. Var hans leitaš alla nóttina, og fannst hann eigi, fyrr Tungustapi
laugardagsnótt; vešur var gott. Hśn hreinsaši alla nóttina til sólaruppkomu, en sól rann Huldukaupstašur hjį Halllandskletti
af varningnum įtti hann til sżnis alla sķna ęvi. TÖKUM Į, TÖKUM Į Žóršur į Žrastarstöšum
žaš finnur hann, žegar hann ętlar alla sofnaša, aš mįttinn fer aš draga Hildur įlfadrottning
sinni. Katla sagši honum žį upp alla sögu. Mér žótti, segir hśn, kona Kötludraumur
fyrri, og sagši hann žį upp alla sögu. Skildu menn af žvķ, aš Tungustapi
sannaš, męlti Ślfhildur. Segir žį vinnumašur alla sögu hvernig til hafi gengiš um Ślfhildur įlfkona
kęmi, en hann sagši žį upp alla söguna og žaš hefši veriš kóngur Įlfakóngurinn ķ Seley
sįu žar stórt skarš ķ brimiš alla tķš, eins og nokkurs konar höfn. Sagnir Eirķks frį Brśnum
brśkašur į Hólmum lengi eftir žaš. Alla undraši žetta, en žó féll prestinum Įlfakóngurinn ķ Seley
bóndi hennar léki viš hana į alla vegu og vildi ekki lįta hana Selmatseljan
į. Ķ einum žeira sįst ljós alla vetra frį Nżjabę. Ljósiš kom upp Sagnir Eirķks frį Brśnum
hśn, nema žś slįir svo mikiš alla vikuna, aš ég geti ekki rakaš Kaupamašurinn
Eftir žetta varš vinnumašur aldrei samur alla ęvi, og lżkur hér svo sögunni Įlfakóngurinn ķ Seley
vinnumašur yrši frį žessum tķma gęfumašur alla ęvi og endar svo saga žessi. Ślfhildur įlfkona